“Četrdeset pravila ljubavi” je roman turske spisateljice francuskog porijekla Elif Šafak, jedne od najpriznatijih savremenih turskih autorica. Roman se sastoji od dvije paralelne priče. Okvirna priča je o nesretno udanoj kućanici, Židovkinji, po imenu Ella, koja živi u SAD. Ella radi za književnu agenciju, a trenutno uređuje roman "Slatko bogohuljenje", autora Aziza Zahare. „Slatko bogohuljenje“ je paralelna priča romana, a u pitanju je pripovijest o lutanju čuvenog derviša Šemsa iz Tabriza, koji je imao viziju svoje smrti, te se daje u potragu za sljedbenikom kojem će isporučiti svoje znanje. Putuje iz Samarkanda u Bagdad, gdje saznaje za Dželaludina Rumija, poznatog sufijskog mislioca tog doba. Šems putuje u Rumijevu rodnu Konju, gdje njih dvojica postaju prijatelji, a Rumi se, pod uticajem Šemsa, počne drastično mijenjati, što izaziva netrpeljivost, pa čak i mržnju, Rumijevih prijatelja i rodbine prema Šemsu iz Tabriza. S druge strane, Ella upozna pisca “Slatke blasfemije“ Aziza Zaharu putem e-maila, nakon što ju se snažno dojmila njegova knjiga. Tokom njihove prepiske, Aziz shvata da je Ella žena koja je spremna odreći se svega, pa čak i djece, zbog čovjeka kojeg nikad nije ni vidjela.
Priča o Rumiju i Šemsu iz Tabriza je vrlo uzbudljiva i vješto napisana, međutim savremena, paralelna priča o Elli je pomalo naivna i uveliko zaostaje za “Slatkom blasfemijom”, tako da slobodno možemo reći da bi roman bio literarno mnogo snažniji bez “savremenog” dodatka. Pitanje je samo da li bi doživio i jednak komercijalni uspjeh.
