Objektivnost

• Brian Leiter
  • "Postoje dva različita skupa filozofskih problema o objektivnosti: metafizički i epistemološki. Pitanja o metafizičkoj objektivnosti tiču se opsega u kojem postojanje i karakter pojedinih pojava (kao što su fizički predmeti, moralne činjenice, semantičke činjenice, ispravni odgovori u teškim slučajevima, ili neuočljive teorijske pojave) zavise o stanju uma osoba (to jeste, o njihovim vjerovanjima, dokazima, teorijama, raspoloženju, ili reakcijama). Suprotno tome, pitanja o epistemološkoj objektivnosti tiču se opsega u kojem osobe mogu imati epistemički ili kognitivni pristup objektivnim pojavama." (Objectivity and the Problems of Jurisprudence)
  • "Možda se sve filozofski važne pozicije koje se tiču objektivnosti mogu karakterisati u smislu odnosa kojeg postavljaju između onoga što se čini ispravnim i onoga što jesteispravno, na sljedeći način: (1) prema "subjektivizmu", ono što se čini ispravnim prosuditelju određuje šta jeste ispravno; (2) prema "minimalnom objektivizmu", ono što se čini ispravnim zajednici određuje šta jeste ispravno; (3) prema "skromnom objektivizmu", ono što se čini ispravnim pod prikladnim ili idealnim uslovima određuje šta je ispravno; (4) prema "čvrstom objektivizmu", ono što se čini ispravnim nikada ne određuje ono što jeste ispravno." (Ibid.)

• Matthew Kramer
  • "Ontološka objektivnost odnosi se na to kako stvari zaista jesu, dok se epistemička objektivnost odnosi na to kako se kolektivno vjeruje da stvari jesu. Stoga, iako postoje čvrsti razlozi za očekivanje da će epistemička objektivnost i ontološka objektivnost biti često podudarne u mnogim domenima istraživanja - razlozi koji se temelje na evolutivnim pritiscima koji su oblikovali ljudske umove da budu slični jedni drugima i da općenito budu osjetljivi na aktuelnosti svijeta - nikada ne postoji garancija takve podudarnosti. Uvijek postoji potencijal za nepodudarnost između toga kako stvari zaista jesu i toga kako se kolektivno vjeruje da stvari jesu." (Objektivnost i vladavina prava)
  • "Za bilo koje područje istraživanja, centralna odluka njegove epistemičke objektivnosti jeste transindividualna razaznalost načina na koji stvari stoje unutar njega. Drugim riječima, područje istraživanja je epistemički objektivno utoliko što ljudi koji kompetentno istražuju pojave unutar područja se mogu složiti o prirodi ili pojedinostima svake od njih. Ako se svi ili gotovo svi kompetentni istraživači slažu o tim pojavama, onda - unutar područja koje je ih čini - ukusi i osobitosti pojedinaca nisu odlučujući za ono što se opravdano može potvrditi. Ako je bilo koje područje istraživanja takvo da su ukusi i osobitosti pojedinaca zaista epistemički odlučujući unutar njega, onda je to polje visoko subjektivno (kao epistemička stvar); suprotno tome, ako je polje istraživanja takvo da su ti ukusi i osobitosti potčinjeni veoma široko prihvaćenim opažanjima koja održavaju gotovo jednoglasnost o stvarima na koja se ta opažanja odnose, onda su te stvari epistemički objektivne. U sažetku, epistemička objektivnost bilo kojeg fenomena sastoji se u izraženoj tendenciji pojedinaca da se konvergiraju u njihovim vjerovanjima o tim fenomenima. Kao što bi trebalo biti očito, epistemička objektivnost u smislu upravo istaknutom je skalarno svojstvo, radije nego sve-ili-ništa svojstvo. Stvari je mogu utjelovljavati u većoj ili manjoj mjeri. Polje istraživanja može biti epistemički više ili manje objektivno nego bilo koje drugo područje istraživanja, i pitanja pokrivena unutrašnjošću takvog polja sama se gotovo sigurno razlikuju jedna od drugih u opsegu u kojem ona izazivaju slaganje. Štaviše, epistemička objektivnost nekih ili svih tih pitanja može evoluirati vremenom. Teme koje su prije bile kontroverzne mogu s vremenom izazvati saglasna gledišta među ljudima, i teme o kojima je prije bilo slaganja mogu postati veoma nestabilne. Stoga, u svom epistemičkom stajanju, pitanje može postati više ili manje objektivno nego što je bilo [...] Ako postoji širokorasprostranjena saglasnost o prikladnim metodama za dolaženje do konsenzusa o odgovorima po nekom pitanju, i ako će upotreba tih metoda zaista konačno prouzročiti približnu jednoglasnost o nekom odgovoru, onda se pitanje trenutno može klasificirati kao epistemički objektivno čak i ako stanje približne jednoglanosti neće biti postignuto dosta dugo. Nedostaje epistemičke objektivnosti - ili je značajno umanjena - samo ako ne postoji ni široki sporazum o odgovorima na neka pitanja niti široki sporazum o tehnikama kojima se neslaganja o tom pitanju vremenom mogu razriješiti." (Ibid.)

• Muhammad Ali Khalidi
  • "[Č]ini se problematičnim utemeljiti realizam u umnoj nezavisnosti, jer ne postoji ništa inherentno nestvarno u svim pojavama koje zavise o umu na neki način. Um, poput života, jeste fenomen u prirodnom svijetu koji se odnosi na određene složene sisteme i stoga ne postoji razlog da se zanemari bilo koji konstituent univerzuma koji je zavisan o umu kao da je ontološki zaprljan na neki način. Umna nezavisnost je zamka kada se govori o ontološkoj objektivnosti. Postoje različti fenomeni koji zavise o ljudskom umu (kako uzročno, tako i konstitutivno) a ipak nisu nestvarni, barem ne na isti način kao i fiktivne pojave." (Three Kinds of Social Kinds)
  • "Ako su pojedinci ili vrste istinski ontološki subjektivni, nije jasno da neko može držati da su činjenice o njima epistemološki objektivne. Stoga, daleko je od očitog da neko može tvrditi kako to da su društvene vrste ontološki subjektivne, tako i da su činjenice o njima epistemološki objektivne. Iako se za sve društvene vrste može reći da su umno-zavisne, postoje istinski osnovi za razlikovanje prve dvije vrste društvenih vrsta od treće vrste. Glavna razlika jeste što su prvi karakterizirani uzročnim vezama među povezanim osobinama, dok su osobine koje se vežu za treću vezane konvencijama. Ovo čini važnu razliku između različitih vrsta društvenih vrsta i to je nedvojbeno razlog zašto se neke društvene vrste ne mogu smatrati prirodnim vrstama. Ono što razlikuje treću vrstu društvene vrste od druge dvije nije umna-zavisnost, već zavisnost o konvencijama ili propisima." (Ibid.)